Svetlana Radojković Mihajlović je rođena u Požarevcu u jednoj
starosedelačkoj porodici. Živi i stvara u rodnoj kući na prostoru svojih
predaka.
Školovala se u Požarevcu i Beogradu.
„Život je maraton“ je njena sedma knjiga, ali prva sportske tematike. Kažu da ljubav koja se rodi u detinjstvu ostaje do kraja života. U sportsku salu ušla je sa sedam godina i sa dosta uspeha se bavila sportskom gimnastikom. Atletika joj se sama nametnula pobedom u jednom krosu kao dvanaestogodišnja devojčica. Istrčala je nakon toga niz kros trka, uličnik trka, trka na prugama od 400-1500 metara. Sportom je počela rano da se bavi ali na žalost rano i prekinula. Posle jedne teške porodične tragedije, nikada nije mogla u pravom smislu da mu se vrati. Stala je tik pred vratima seniorske konkurencije. Ipak sport je do danas ostao njena velika ljubav.
Prvu knjigu pripovedaka „Inat“ napisala je i objavila 1994. godine, koja je doživela i ponovljeno dopunjeno izdanje već 1998. godine kao „Inat II“. Usledio je roman „Govor duše“ objavljen 2003. godine, koji je po nekim kritikama njeno najbolje delo. Usledila je potom priča-roman „Posle sna“ 2008.godine. „Spomenar“ je knjiga dokumentarne proze i objavljena je sa blagoslovom Vladike braničevskog gospodina Ignjatija godine kada je objavljena njena šesta knjiga „Osmi dan“, 2010. godine.
Njene priče krasile su i radio talase kao što su : „Radio Beograd“, „Novosadski radio“, i brojne lokalne radio stanice...
Dobitnica je Karađorđeve povelje za novelu „Prinčeva bajka“. U antologiji „Pod vizantijskim nebom“ uvrštena je Svetlanina pripovetka „Stara mala“.
Svoje tekstove je često objavljivala u dnevnim i književnim časopisima kao što su: “Ekspres politika“, „Bazar“, „Večernje novosti“, „Stig“, „Tokovi“, „Agape“, „Glas banata“, „Niške novine“, „Građanin“, „Reč naroda“ ...
„Život je maraton“ je njena sedma knjiga, ali prva sportske tematike. Kažu da ljubav koja se rodi u detinjstvu ostaje do kraja života. U sportsku salu ušla je sa sedam godina i sa dosta uspeha se bavila sportskom gimnastikom. Atletika joj se sama nametnula pobedom u jednom krosu kao dvanaestogodišnja devojčica. Istrčala je nakon toga niz kros trka, uličnik trka, trka na prugama od 400-1500 metara. Sportom je počela rano da se bavi ali na žalost rano i prekinula. Posle jedne teške porodične tragedije, nikada nije mogla u pravom smislu da mu se vrati. Stala je tik pred vratima seniorske konkurencije. Ipak sport je do danas ostao njena velika ljubav.
Prvu knjigu pripovedaka „Inat“ napisala je i objavila 1994. godine, koja je doživela i ponovljeno dopunjeno izdanje već 1998. godine kao „Inat II“. Usledio je roman „Govor duše“ objavljen 2003. godine, koji je po nekim kritikama njeno najbolje delo. Usledila je potom priča-roman „Posle sna“ 2008.godine. „Spomenar“ je knjiga dokumentarne proze i objavljena je sa blagoslovom Vladike braničevskog gospodina Ignjatija godine kada je objavljena njena šesta knjiga „Osmi dan“, 2010. godine.
Njene priče krasile su i radio talase kao što su : „Radio Beograd“, „Novosadski radio“, i brojne lokalne radio stanice...
Dobitnica je Karađorđeve povelje za novelu „Prinčeva bajka“. U antologiji „Pod vizantijskim nebom“ uvrštena je Svetlanina pripovetka „Stara mala“.
Svoje tekstove je često objavljivala u dnevnim i književnim časopisima kao što su: “Ekspres politika“, „Bazar“, „Večernje novosti“, „Stig“, „Tokovi“, „Agape“, „Glas banata“, „Niške novine“, „Građanin“, „Reč naroda“ ...